TRADICIJA I NAČIN GRADNJE U ŠTITARU

1.Način gradnje i opće društvene prilike
za vrijeme Turske vladavine

Za Turske vladavine ovim prostorima gradile su se vrlo jednostavne kuće.Osnovni građevinski materijal bilo je drvo kojega je bilo u izobilju.Posječeno drveće približno iste debljine, grubo bi se obrađivalo do oblika grede i slagalo na nabijenu zemlju jedno preko drugoga u obliku kvadrata.Na uglovima kuće, drvene grede-brvna bi se zasijecala kako bi se brvna međusobno uklopila i povezala te kuća učinila stabilnom.Ovakva kuća bila je pokrivena slamom i imala je samo jednu prostoriju sa ognjištem.Unutarnji prostor bio je vrlo mračan i zagušljiv zbog malog broja otvora - osim vrata drugih otvora ( prozora) gotovo nije ni bilo.Gospodarske zgrade u pravom smislu te riječi tada nisu ni postojale.Cigla se kao građevinski materijal u to doba nije koristila.Onodobni stambeni objekti i stambene prilike bili su izraz opće bijede i siromaštva u kojima se živjelo za Turske vladavine.Sela onoga doba bila su raštrkana i s malo stanovništva. Nastajala su na višem terenu tzv.-gredama- zbog čestih poplava Save.Kuće su razbacane po selištu bez ikakvog reda i plana.Karakteristični primjer selišta na poplavnom području je Štitar na čijem je području nekada bilo više zaselaka - spominju se Stari Štitar,Saski Štitar,Repovac,Zablaće te selište u današnjoj rudini Rastevci.
Ni nakon izgona Turaka krajem 17.stoljeća načini gradnje, uvjeti stanovanja i općenito način života nije se bitnije promjenio. Stoljeće i pol Turske vladavine ostavilo je pogubne posljedice na cijelokupni društveni i gospodarski život Slavonije.Korijene bijede,siromaštva i zaostalosti hrvatski pisac i prosvjetitelj,svjedok onoga vremena, Matija Antun Reljković vidi upravo u toj činjenici pa u -Satiru- kaže;

Sto godina i pedeset biše
- jedni kažu, da ima i višje, -
što nevirnik zemljom upravljaše,
il, da reknem bolje, rasipaše.
Jer dok tako skupa pribivaše
turske kuće i krstjanske vaše,
dok se žene s bulama poznaše,
dok se dica s Turadma igraše,
dok se, rekoh, zajedno vladaše,
dotle Turci zao izgled daše.

2.Prilike i gradnja u 18.stoljeću

Stambene zgrade

Odmah po oslobođenju Slavonije od Turaka 1699.godine vlast preuzima vojska i carska Komora te počinje stvaranje slavonske Vojne granice.Posavski generalat osnovan je već 1702.godine sa sjedištem u Osijeku.Ustroj vojne granice pretvorit će cijelo područje uz Savu u veliki garnizon a stanovništvo u vojnike-graničare.I Štitar je tako postao dijelom tog velikog vojno-graničnog pojasa prema Osmanlijskom carstvu u Bosni.Štitar je do 1800.godine u sastavu VI. Babogredske kompanije VII.Brodske pješačke graničarske regimente a od tada je u sastavu Županjske kompanije.
U drugoj polovini 18.stoljeća vojne vlasti propisuju položaj i veličinu kuće te izgradnju pomoćnih i gospodarskih zgrada u dvorištu.U opisu gradnje koristit ću nazivlje koje se i danas upotrebljava u Štitaru. Osnovni građevinski materijal i dalje je bilo drvo.
Temelji kuće bili su od položenih hrastovih greda tzv. -poćek- koji se postavljao na nabijenu zemlju.Na njih su se okomito postavljali i sastavljali dijelovi od drvenih greda u razmaku od jednog metra koji su u gornjoj zoni bili povezani drvenom gredom tzv. “vinac”.

Radi stabilnosti na uglovima kuće između stupova postavljale su se dijagonalne grede tzv. -krivaci-. Stupovi su na sebi imali izdubljene žlijebove u koje se umetala na mjeru obrađene drvena brvna(sl.1.) tzv.-vikli- koji se prethodno umotao u zobnu ili raženu slamu.Izvana i iznutra zidovi kuće oblijepili bi se blatom-mješavinom zemlje i pljeve tzv. -maz-.Uz ovaj način gradnje ( vikli i maz ) postizala se odličana toplinska izolacija.Kuća je imala veliku sobu, kuhinju i sobu za prolaznog gosta.Podovi u kući bili su od nabijene zemlje.
Nadalje prema vojnim propisima o gradnji svaka graničarska kuća morala je imati prozore i dimnjak.Krovište kuće izrađivalo se od usporednih drvenih greda spojenih u vrhu .Kuća se pokrivala šindrom, cijepanim hrastovim dasaka koje su se na krovu zametale jedna iznad druge tako da ne propuštaju vodu.Šile su se odozdo prema gore.U produžetku glavne kuće (u ključ) na isti način gradila se niža stambena zgrada tzv. -kućari-.To su bile manje zasebne sobe u nizu, svaka sa posebnim ulazom iz dvorišta, malim prozorom i srazmjernim dijelom tavana.Na prozoru je bila željezna rešetka -giter-.U kućarima su spavali i držali osobne stvari bračni parovi koji su pripadali graničarskoj kući.
Za današnji izgled Štitara posebno su bili važni propisi vojnih vlasti koje su se odnosile na vanjski izgled kućišta.Kuća se morala graditi tako da prednja strana bude uz ulicu -struku- i u ravnini sa ostalim kućama. Ostatak kućišta -numere-prema ulici bio je ograđen drvenom ogradom -plotom-.
Ispred kuće graničari su morali održavati kanal za odvodnju površinskih voda koji je morao biti opleten šibljem te prijelaz preko kanala -ćuprijicu-.U jesen i proljeće za lošeg vremena dužnost je svake graničarske kuće da na struku položi drvene planke- kako gospoda oficiri i prosti puk ne bi gazio po blatu-. Graničari su prema naredbi morali dva puta godišnje krečiti kuće izvana i iznutra.

Gospodarske zgrade

U drugoj polovini 18.stoljeća vojne vlasti potiču gradnju gospodarski zgrada koje do tada gotovo da nisu ni postojale.Otada počinje izgradanja staja za goveda i svinje ,grade se štagljevi-ostave za sijeno i neovršenu pšenicu.Gospodarske zgrade izgrađivane su po istom obrascu kao i kuće samo što su pokrivene slamom.Materijal za izgradnju a i sama izrada bila je slabije kvalitete nego kod izrade kuća.
Hambarima su graditelji posvećivali posebu pažnju pa su ih graditelji posebno i ukrašavali jer su značili puno više od puke ostave za žitarice.Hambar je bio simbol bogatstva, kad se ujesen napuni, ukućani su bili sigurni da neće gladovati što se u ono vrijeme znalo dogoditi i u Slavoniji.Hambar se obično gradio na sredini dvorišta kako bi imao dosta zraka i sunca, bio je podignut od zemlje da žitarice ne bi vlažile (sl.13,14,15,16).

3.Prilike i gradnja u 19.i početku 20. stoljeća

Stambene zgrade

Poboljšanjem materijalni prilika početkom 19.stoljeća u gradnju se polako uvodi novi materijal-pečena opeka (cigla) i crijep.Graničari su sporo prihvaćali novine ali pod pritiskom vojnih vlasti cigla se sve više koristi u gradnji.Naime od toga vremena za svaku novu zgradu koja će se graditi vlasnik je prethodno moro ishodovati dozvolu a svaka novoizgrađena zgrada morala je imati temelj od cigle.Ciglu su graničari sami izrađivali u kompanijskim ciglanama ili su je kupovali.
Sada su se temelji kopali i nabijali šljunkom -prudom- a cigla se slagala u iskopani temelj do iznad razine zemljišta.
Dreveni dijelovi zgrade bili su podignuti od zemlje pa je tako zgrada bila trajnija a kuća udobnija za stanovanje(sl.2.).Od temelja na dalje gradilo se na stari način kako je već opisano.
Cigla se tijekom prve polovine 19.stoljeća sve više koristi pa već u prvim desetljećima nastaju prve kuće zidane ciglom i blatom.Ovakve kuće bile su trajnije i otpornije na požare koji su u to doba bili česti.Gradnju kuća zidanih ciglom poticale su i vojne vlasti pa je svakom tko se odluči
za gradnju takve kuće -previšnji cesar- isplaćivao novčanu nagradu.No i pored novčanih nagrada do šire upotrebe cigle proći će još dosta vremena.Noseći zidovi obično su bili zidani pečenom ciglom a prijeki tzv. -prisnom- nepečenom ciglom.Kuće građene od drva, na stari način, polaku su propadale a njihovo mjestu zauzimaju nove kuće zidane ciglom iz temelja i pokrivene crijepom.Kako je stoljeće odmicalo sve su se više uvodile inovacije u gradnju ali se dosta gradilo i na stari način ili u kombinaciji. Kućari su građeni tako da se između stupova drvene konstrukcije nije postavljao vikli već se taj prostor podziđivao ciglom(sl.3.).Strop kuće radi bolje toplinske izolacije gradi se tako da se između drvenih greda ubacuje vikli i zamazuje blatom.I podovi kuća dobivaju novi izgled, na nabijenu zemlju postavlja se posebna, tanja, -flaster- opeka ili se postavlja pod od hrastovih dasaka- -pomost-.Kuće se grade sa dosta prozora. U upotrebu počinje ulaziti žbuka (vapno i pijesak) prvenstveno za oblaganje vanjskih i unutarnjih zidova - rijeđe za zidanje.Pred kraj stoljeća,1881.godine nestaje Vojna granica.Nakon 180 godina ratovanja,stege, batina,teških rabota i mnogobrojnih obveza graničari su opet slobodni ljudi.
Ne svikli na slobodu nisu baš svi oduševljeni.U zapisniku s kanonske vizitaciji biskupa Strossmayera župi Štitar žale Štitarci za soldačijom jerbo više nema reda.
Početkom 20.stoljeća kuće se grade na nov, osuvremenjen način uz obveznu primjenu cigle,žbuke i crijepa.Kuće se više ne grade po obrascu,vojnički.Gradi se prema ekonomskoj mogućnosti. Pročelja kuća se ukrašavaju ukrasnim elementima po uzoru na gradsku arhitekturu a uvode se i novi arhitektonski elementi-poluotvoreni trijem uz kuću -gank- i velika kolska vrata s ukrašenim vratnicama -anjfor-(sl.5,6,7,8). Ovakav način gradnje zadržao se u Štitaru uz neke inovacije sve do druge polovine 20.stoljeća kada u masovnu upotrebu ulazi cement i beton.

Gospodarske zgrade i uređenje dvorišta

Tijekom druge polovini 19.i početkom 20.stoljeću uporedo s napredkom u izgradnji stambenih zgrada podiže se kvaliteta, veličina i broj gospodarskih zgrada uz kuću.Sada se sve gospodraske zgrade podziđuju no i dalje im je osnova drvena konstrukcija.Drvena konstrukcija tih zgrada imala je jednu svoju vrlo praktičnu stranu,naime vrlo se lako mogla rastaviti i ponovo sastaviti.Raspadom zadruge, nasljeđivanjem ili kupnjom takve se zgrade ili djelovi zgrade mogli relativno jednostavno rastaviti i prenijeti na drugo mjesto (prinit) a mogla joj se promjeniti i namjena.
Čest je slučaj bio da su se takve zgrade prenosile i iz okolnih mjesta.Broj,veličina i kvaliteta gospodarskih zgrada ovisio je ekonomskim mogućnostima domaćinstva.Bogata gospodarstava posjeduje : štagalj za sijeno,štagalj za žitarice,staju za goveda,konjsku staju,svinjac,hambar-posebni ili u sklopu kućara,vanjsku krušnu peć,šupu za drvena kola,pušnica za meso -odžak ili crna kujna-,drveni kokošinjac i nezaobilazni bunar sa đermom uz koji je drveni valov za napajanje stoke.Pušnica se nalazi u sklopu kućara.To je mračna ali i prozračna prostorija u kojoj se dimilo i sušilo meso.Imala je otvor na vrhu krova i bila obložena blatom radi toplinske izolacije.Na stajama za goveda i konje obvezno se grade manji prozori a podovi se oblažu ciglom,grade se drvene jasle. I uređenju dvorišta pridavala se pažnja pa su imućnija domaćinstva imala -flasterovanu avliju- postupak kojim se na šljunkom nabijenu zemljenu podlogu okomito slagala posebna flaster cigla i zasipala pijeskom.Na taj način u dvorištu se stvarala čvrsta podloga a za lošeg vremena nije bilo blata.Posebno su interesantni štagljevi koji se grade između dva svjetska rata.Građeni su na kat,tako da su dolje bile staje za konje i goveda a gore je prostor za spremanje sijena i djeteline.Takvi štagljevi najveće su građevine u dvorištu i na poseban način su ukrašavani (sl.9,10,11,12 ).

Već prilikom gradnje u to doba mogla se kupiti posebna cigla koja je na sebi imala ukrase a i zidari posebnim načinom zidanja stvaraju arhitektonske elemente koji ukrašavaju građevinu. Obvezno se koristi luk tzv. -kvelb- za kolske prolaze,vrata i otvore u obliku prozora (prozračivanje spremišnog prostora ).Cigla se naizmjence boja.
U Štitaru se koriste smeđom,crvenom i žutom bojom a između se izvlače crte crnom bojom radi kontrasta.Otvori se zatvaraju drvenim rešetkama sa ukrasima u obliku koplja na vrhu svake letve.
Pošto je sjeno bilo velike zapremine (-kabasno-) u štagalj se smještalo sve do vrha krova
Pojedini štagljevi na krovu imaju otvor za istovar sjena u štagalj tzv.
-badža-Porastom poljoprivredne proizvodnje naročito kukuruza u prvim desetljećima 20.stoljeća počinju se graditi spremišta za kukuruz -čardaci-.Grade se od drvene građe, širina prostora za spremanje kukuruza je 1-1,5 metar a spremište je opšiven letvama, ranije prućem.Grade se na stupovima od cigle ili je ispod njih manji gospodarska prostorija - ostava za alat,kokošinjac i drugo (sl.17 i 18)
Zbog izdignutog položaja u dvorištu podsjeća na stražarske osmatračnice (čardake) iz doba Vojne krajine po kojem je i dobio ime.

4.Uređenje ulice i nogostupa

Kao što sam već spomenuo graničari su prema naredbi vojnih vlasti za lošeg vremena na nogostup ispred kuće (struka) morali postavljati daske.Nastupanjem ljepšeg vremena daske su uklanjale i spremale na suho mjesto. To je bilo privremeno rješenje pa su naredbom vojnih vlasti, početkom 19.stoljeća, graničarske kuće spram svog kućišta morale izgraditi trajni nogostup.
Nogostup se gradio nasipanjem i nabijanjem lomljene opeke i šljunka a rubovi tako građene staze omeđeni su drvenim gredicama da se nasuti materijal ne bi rasipao.Graničarska kuća bila je dužna održavati i svake godine popravljati nogostup.Osim gradnje i održavanja nogostupa svaka graničarska kuća dužna je brinuti se o odvodnom kanalu i ćuprijici preko kanala a moralo se voditi računa da spram kućišta ne raste nikakav korov.Kuće su se morale svake godine dva puta krečiti.Izvanjskim izgledmo selo je ostavljalo dojam urednosti i reda.Kroz dugo razdoblje vojne uprave kod ljudi se stvorila navika uređivanja i održavanja kuća,okućnice i prostora pred kućom.
Strogoća austrijskih časnika i činovnika ostavila nam je u nasljeđe ipak urbanistički uređeno mjesto usporedimo li selo sa selima u susjednoj Bosni pod turskom vlašću.

Gradnja ceste

Za gradnju ceste kao temeljni građevinski material koriste se drveni panjčići visine 20-25 cm koji čine osnov ceste.Panjčiće su izrađivali graničari preko zime ili kad nisu imali drugog posla.
Po predviđenoj trasi ceste otkopao bi se gornji sloj zemlje i nabio.Na tako pripremljenu podlogu uspravno se slažu pripremljeni panjčići i zasipaju pijeskom kako bi se spriječio pristup zraka drvu i utvrdili panjčići- podloga ceste.Na to se sipao šljunak ili sitni kamen tucanik koji je bio i završni sloj ceste.Gradnja i održavanje ceste bila je obveza graničarski kuća pa su tako i cestu morali svake godine nasipati šljunkom u širini svog kućišta.Uz gradnju cesta u mjestu obveza je graničara izgradnja i održavanje ceste između pojedinih mjesta.
Ovakva cesta povezivala je mnoga sela u granici.

5.Gradnja za vojne potrebe

Strogi nadzor duge savske granice prema turskoj Bosni zahtjevao je mnogobrojne vojene objekte.U svakom pograničnom mjestu bio je izgrađen čardak kao komandno mjesto u kojem je stanovao časnik a ujedno je služio i kao nadzorna točka pograničnog sustava.Lijep primjer dobro očuvanog čardaka imamo u Županji (sadašnji muzej). Zapovjedni časnik u Štitaru bio je poručnik (lajtnant).Raspored osmatračnica duž granice bio je takav da su se od jednog do drugog mogli prenosti svjetlosni signali upozorenja-dakle morali su biti u vizualnom domet.Čardaci van mjesta raspoređeni duž Save gradili su se od drvene građe.Drveni stupovi usađivani su u zemlj a na vrhu se gradila osmatračnica sa drvenom ogradom i krovom na visini sa koje se mogla dobro vidjeti okolica i susjedni čardak.Na čardak se penjalo ljetsvama.Ovakav otvoreni tip čardak bio je nepodesan za službu po lošem vremenu i zimi zbog hladnoće (sl.22).Upravo iz tih razloga počinju se graditi zatvoreni čardaci koji su također na stupvima i povišeni ali na vrhu ima natkriveni i zatvoreni prostor za boravak posade(sl.23).U zidovima čardaka nalazile otvori za nadzor okolnog prostora i puškarnice.Pored svakog čardaka bio je usađen visok stup sa slamom na vrhu-paljenje slame značilo je uzbunu. Čardaci su bili blizu Save pa je za visokog vodostaja postojala mogućnost da posada ostane odsječena zbog toga je svaki čardak imao čamac dovoljno velik da može prevesti posadu na sigurno.Za ratnih sukoba sa Turskom između čardaka gradile su se -potajnice- mjesta za zasjedu.Gradile su se od brvana i bile dobro prikrivene.
Štitarci su na potezu od Babine Grede prema Županji davali kordonsku stražu na slijedećim čardacima:
1.Savica, 2.Bogaz, 3.Glavić, 4.Roka, 5.Jagnjid, 6.Klenić, 7.Stari Štitar, 8.Papirnica, 9.Paulin put i 10.Vodenica.
Još i dans sačuvali su se ovi nazivi u toponimima tih mjesta.


........................................Povratak na početnu stranicu..........................................