|
|
|
|
 Ivan
Goran Kovačić -
Rođen u Lukovdolu, selu Gorskog kotara, kraju uz koji je vezao najveći
dio svoga stvaralaštva.Svoju veliku ljubav prema rodnom kraju pokazao
je dodavanjem nadimka “ Goran “ svom imenu.
Školovao se u rodnom mjestu, Karlovcu i Zagrebu. Već kao učenik
1. razreda gimnazije počinje sa izdavanjem svojih književnih radova.
Iz godine u godinu njegovi radovi bivaju sve bolji i značajniji.
Tko zna kako bi se nastavio životni put Goranov, dokle bi se vinuo
njegov talent da se nije njegova stvaralačka snaga prekinula u vihoru
II. Svjetskog rata.
Mučki je ubijen od četnika negdje u Bosni 1943.godine.
U stihu iz poeme “Jama” nagovješta svoj tragični kraj;
“ U planini mrkoj nek mi bude hum
nad njim urlik vuka, crnih grana šum. “
Tragična i prerana smrt pridonijela je slavi i legendi o velikom
pjesniku Ivanu Goranu Kovačiću.
Ivan Goran Kovačić (1913-1943)
|
|
|
| ********** |
 |
|
2. Spomen ploča |
3. Prva škola |
3a. Školska zgrada - spaljena |
4.Gradnja nove škole - 1954 |
5.Učionica informatike |
6.Uređena školska zgrada |
7.Školska god. 1933/34 |
8.Školska god. 1951/52 |
9.Školska god. 1959/60
|
10.Školska učionica |
11.Učionica matematike |
12.Učionica glazbene i likovne
kulture |
13.Školska knjižnica |
14.Tamburaška i folklorna sekcija |
15.Zbornica |
16.Zaposlenici škole |
17.Zaposlenici škole |
|
|
| |
| |
|
|
|
|
Povijesni
pregled:
U izvještaju VII. Brodske pješačke regimente od 09.12.1830.
godine objavljeno je da je u Štitaru počela sa radom Narodna ili
elementarna
škola ( sl.2.).U to doba razina pismenosti u mjestu bila je vrlo
niska,
vezivala se uz vojne zapovjednike, pisare,svećenika i pokojeg trgovca
i obrtnika. Obični graničarski puk bio je mahom nepismen.
Obrazovanje puka bio je uvjet za bijeg iz zaostalosti i uvjet razvitka,
znale su to vrlo dobro ondašnje austrijske vlasti pa su pristupile
opsežnom projektu formiranja školskog sustava.U sklopu tog projekta
osnovana je elementarna škola i u Štitaru.
Nastava se izvodila na njemačkom jeziku u državnoj zgradi koja i
danas postoji u ulici M.Gupca 4.( sl.3.)
1864. godine školu je pohađalo oko 60 učenika u četiri odjela od
I. – IV. razreda. U školi je dugo službovao domaći čovjek, Grga
Živković,
a plaća mu je iznosila 44 forinte mjesečno.
Zbog porasta broja učenika preuređen je vojni magazin (u današnjoj
Strossmayerovoj ulici – park ispred Doma kulture) u školsku zgradu,
te se u toj zgradi izvodila nastava sve do 1944.godine( sl.3a.).
Škola je od kraja 19.stoljeća pa do dvadesetih godina 20.stoljeća
bila četverorazredna a tridesetih godina uvedena je “ opetovnica
“ kao peti razred. Školu je u tom razdoblji pohađalo od 60-90 učenika.
U jednom periodu tijekom II.svjetskog rata škola je služila kao
vojarna za posadu oružanih snaga Nezavisne države Hrvatske.
Partizani su poslije borbe i protjerivanja ustaške i domobranske
posade školu spalili kako se ovi više ne bi mogli vratiti ????
Od tog vremena pa sve do zidanja nove školske zgrade 1954. godine
nastava se izvodila na više lokacija (DVD, kuća trgovca Polaka i
privatne zgrade ).
Školske godine 1952/53 škola je petorazredna a već iduće 1953/54
škola
je šestorazredna. U periodu od 1951-1959 broj učenika se sa 100
svake
godine povećavao za 25-30.
1954.godine izgrađena je nova školska zgrada koja je i danas u
funkciji ( sl.4.).
Potreban materijal osigurao je ondašnji Kotarski narodni odbor iz
Županje a sve potrebene radove izvršili su mještani dobrovoljnim
radom.
1955.godine uz školsku zgradu sagrađena su i dva stana za učitelje.
Godine 1962. škola je dobila pravnu osobnost pa je kao takava mogla
samostalno funkcionirati;naravno onda se to drugačije nazivalo pa
u Spomenici škole piše da je škola dobila pravo korištenja svojih
osnovnih i obrtnih sredstava. Kao rezultat toga vrlo se brzo,već
1964.godine, zbog naraslog broja učenika i modernizacije nastave
pristupilo nadogradnji
školske zgrade ( učionca tehničke kulture i učionica TZK ).Izgrađeno
je i spremište za drva te vanjski sanitarni čvor.
1977.godine izgrađena su vanjska igrališta što je značajno unaprijedilo
nastavu tjelesne kulture.
1979. izvršeni su značajni radovi na školskoj zgradi; izvršena je
rekonstrukcija elektro-instalacija,izgrađena je vodovodna mreža,sagrađen
suvremeni sanitarni čvor, izgrađene kancelarije,opremljena šk.kuhinja
te uređen okoliš škole.
U periodu od 1960-1980 broj učenika se kretao od 280 do čak 560
u šk.god 1973/74 što je najveći broj upisanih učenika od postanka
škole.
Od tada trend je smanjenja broja učenika pa danas školu pohađa 270
učenika.
1997.godine instalirano je centralno grijanje što je znatno
poboljšalo uvjete izvođenja nastave.
2003.godine pristupilo se opsežnim radovima na rekonstrukciji
školske zgrade koja je nakon 50 godina bila u prilično derutnom
stanju; prepokriven je krov,izmjenjena je vanjska i unutarnja stolarija,
stavljene nove podne obloge, temeljito uređeni unutarnji prostori,
uređena fasade zgrade te izvršena rekonstrukcija rasvjete.
Treba naglasiti da je u sklopu istog projekta škola opremljena kompletno
novim namještajem za učionice i kabinete gdje od svega toga ne odstupa
niti informatička oprema ( sl.5. ).
Jedino što sada nedostaje školi je športska dvorana koja će, nadam
se, u skoro vrijeme biti izgrađena.
Generacije učenika škole; slike od 7-9.
|
|
|
|
|
|
|
|
Učitelji
na službi u Štitaru:
Od prvih početaka rada škole a i kasnije nemam potpunih podataka
o učiteljima koju su službovali u Štitaru.
Jedan od prvih učenika škole u Štitaru bio je Stanko Martinović
koji je 1836. kao sedamnaestogodišnji mladić u Vinkovcima završio
tečaj za narodnog učitelja i vjerovatno je neko vrijeme radio i
u Štitaru.
Iza njega slijedi Grga Živković-1839. godine a nešto kasnije i Ivan
Martinović koji je kao praktikant pod upravom vrsnog učitelja Grge
Živkovića pripremao za učiteljsko zvanje.
Živić Petar i Hlebec Roza službovali su u Štitaru punih 30 godina
i to od osamdesetih godina 19.stoljeća do I. svjetskog rata. U vremenu
između dva svjetska rata službovali su Išaković Pero i Zlata te
Barković Stjepan i Ljubica.Od 1944. u mjestu su službovali Bosanac
Antun i Zora , Stanišić Stjepan, Nemet Zvonko, Petričević Polka
i Speht Ruža.
Od 1950-1960 službuju; Guth Štefanija, Vukašinović Anica, Krznarić
Mirko i Marica,Milan Miljuš, Dragun Franjo, Filakovac Franjka, Barišić
Josip i Nada, Biondić Ilija i Hajduković Ljubica.
Od 1960 do danas u školi službuju:Marija Turk,Katica Blažević,Eva
Sušac,
Ruža Kadović,Hudoletnjak Ivan i Ana,Josip Maleničić,Anica Damjanović,
Ilija Golubičić,Franjo Kobašević,Oršolić Stanko,Božica Peić,Ante
Milas,Eva Vincetić,Čelant Viktor i Vesna,Dijaković Milan ,Hrček
Vladimir i Maja,
Fici Josip i Roza,Blažević Mirjana,Manda Kopić,Kata Baričević i
mnogi drugi. |
|
|
| |
|
Škola
danas:
U Školskoj godini 2003/04 školu je pohađalo 260 učenika raspoređenih
u 12 razrednih odjela – sedam odjela u razrednoj nastavi
od I. – IV. razreda i pet odjela u predmetnoj nastavi od V. – VIII.
razreda.
Nastava se od rekonstrukcije školske zgrade izvodi polukabinetski
u 7 učionica (sl.10.) od toga pet specijaliziranih;
-matematika
–fizika-tehnička kultura (sl.11.)
-biologija –kemija –priroda
-povijest-zemljopis
-galzbena kultura – likovna kultura ( sl.12.)
-informatika ( sl.5.).
Također postoji lijepo opremljena školska knjižnica koja raspolaže
sa 5500 naslova različitih knjiga ( sl.13.).
U školi postoji još jedna specijalizirana učionica u kojoj se tijekom
cijele školske godine izvodi predškolski program.
Nastava tjelesne i zdravstvene kulture izvodi se,naravno ako to
vremenske prilike dopuštaju, na vanjaskim terenima i to:
-rukometno-nogometno
igralište
-košarkaško igralište
-odbojkaško igralište
Sekcije koje djeluju u školi:
U sklopu Školskog športskog kluba djeluju; nogometna,rukometna,atletska,šahovska
i stolnoteniska sekcija
Voditelj: Vladimir Hrček, suradnici Mato
Kopić i Mirko Madžarević
Tamburaška
sekcija ,voditelj Josip Fici (sl.14.)
Novinarska sekcija: voditelj Luka Ivkić,prof.
Folklorna sekcija: voditelj Marija Gašparović
(sl.14.)
Ritmika: voditelj Katarina
Blažević
Ekološka sekcija: voditelj
Marija Turk
Cvjećari: voditelj
Roso Zora
Knjižničari: voditelj Ljubica
Korov
Veliki zbor: voditelj
Marija Knežević,prof.
Mali zbor “ Tintilinići
“: voditelj Roberta Filipović,prof. |
|
|
| |
|
Zaposlenici
škole prema radnom mjestu:
U školi je trenutno zaposleno 26 radnika i 3 vanjska suradnika:
ravnatelj Luka Ivkić,prof.
tajnik Mato Dominković
računovođa Mirjana Pranjić
knjižničar Ljubica Korov
pedagog Rosa Maria Argudin -Leutarević
učitelji po predmetima:
hrvatski jezik Mirjana Blažević & Božana Čajkušić
njemački jezik Manda Kopić
engleski jezik Mirta Kobašević
kemija,biologija i priroda Roza Fici
matematika Kata Baričević
povijest-zemljopis Božica Peić
fizika i tehn.kultura Josip Fici
likovna kultura Roso Zora
glazbena kultura Marija Knežević,prof.
tjelesna kultura Vladimir Hrček
vjeronauk Božena Tumpa, s.Benedikta &
Jure Krešo, župnik
učitelji razredne nastave
I.razred Katarina Blažević
II. razred Marija Gašparović & Sonja Marić
III. razred Eva Sušac & Branislava Šimić
IV. razred Branaka Blažević & Ana Musić
kuharica Mara Kobašević
spremačice Ana Gašparović & Ljubica Gašparović
domar Đuro Pušeljić
Slika 15. Školska zbornica
Slika 16. i 17. Zaposlenici škole |
|
|
| |
|
|
|
|
|
O
učitelju Petru Živiću:
Dana 22.rujna 1910.godine čitelju jubilarcu, Petru Živiću,
ravnajućem učitelju štitarskom prigodom 35.godina službovanja u
Štitaru, učitelji kotara Županja dodijelili su prigodnu plaketu
koja i danas krasi prostorije škole.
Plaketa je osim povijesne vrijednosti osobito zanimljiva zbog toga
što se na njoj nalazi prigodna pjesma u čast učitelja Petra Živića.
Pjesma veliča pleminiti učiteljski poziv i zahvaljuje jubilarcu
na njegovom dugogodišnjem predanom radu. |
|
|
|
|
|
Učitelju
jubilarcu
Petru Živiću
Trideset se već i peto
Navršilo evo ljeto,
Da ko’ stanac stojiš kamen
Vršeć svoje zvanje sveto.
S ponosom si sveđ istico,
Gdje s’ pružila samo zgoda,
Uzgojitelj da si djece
Hrvatskoga slavnog roda.
Tvoj rad školski život bijaše
Pun čemera i pun bola,
Al’ ti ipak srcu srasla,
Tuđa djeca,Tvoja škola.
Sijuć sjeme zdravo, jedro,
Da donese velji plod,
Ti žalio nijesi truda,
Da usrećiš mili rod.
A plaća Tvojem što je trudu,
Da s’ svladat mogo borbu hudu.
Kroz tol’ka ljeta? Zar plaća velja?
Ne! Stog ove riječi nek hvala budu
I znak priznanja prijatelja,
Nas hrvatskijeh učitelja!
Svome Čiki spjevao;
Vladoja Ivakić
|
|
|
|
|
|
 Ivan
Martinović 1848-1927
Smatram potrebnim na ovom mjestu, kada pišem o školi i
školstvu u Štitaru, napisati ponešto i o Ivanu Martinoviću koji
je cijeli svoj život posvetio i dao veliki doprinos unapređenju
hrvatskog školstva.
Ivan Martinović rođen je 30.01.1848. godine u slavonskoj
krajiškoj zadruzi u Štitaru.Odgajan je u ozračju kućnog reda zadruge,
njezinog morala i reda stekao je sve plemenite osobine.
Prvo obrazovanje stekao je u rodnom mjestu u tadašnjoj njemačkoj
krajiškoj školi.Školovanje je nastavio u pukovnijskoj glavnoj školi
u Vinkovcima.Po završetku ove škole odlučio se za učiteljsko zvanje
te se prijavljuje za vježbenika u školi u rodnom Štitaru.Mentor
mu je bio Grga Živković,domaći učitelj. Kao dvadesetogodišnjak imenovan
je narodnim učiteljem u Šiškovcima.Želja za usavršavanjem u zvanju
odvela ga je na dvogodišnju preparandiju u Petrinju koju s uspjehom
završava 1870.godine. Iste godine postavljen je za učitelja u njemačkoj
općinskoj školi u Gundincima.Već tada se počeo baviti ne samo pedagoškim
i metodičkim problemima nastave već i problemima školovanja učitelja
i rada njihovih udruženja.Godine 1871. održana je u Zagrebu Opća
hrvatska učiteljska skupština na kojoj je sudjelovao i Ivan Martinović,njen
program i ideali postat će i njegovi. Od toga vremena bio je ne
samo u grupi osnivača svih učiteljskih institucija i udruženja nego
je svojim radom unaprijedio mnoge od njih.
Da bi ostvario svoje ideale bio je svjestan da treba nastaviti školovanje
pa je 1871 pohađao i uspješno završio treći učiteljski tečaj u Petrinji.
Po završetku tečaja položio je ispit za učitelja građanskih škola
iz gramatičko-historijske skupine. Godine 1872. imenovan je za jednog
od prvih učitelja u novo otvorenoj vježbaonici pri učiteljskoj školi
u Petrinji.Godine 1875. odlazi u Beč na daljnje usvaršavanje.Pedagogiju
je završio 1878. polaganjem ispita za učitelja građanske škole iz
prirodopisno-matematičke skupine.Tim je stekao najviše obrazovanje
koje je u to doba mogao steći učitelj.Kad se vratio kući imenovan
je učiteljem u Podgajcima a potom u Županji.Godine 1882. imenovan
je ravnateljem više pučke škole najprije u Novoj Gradiški a zatim
u Brodu.
Godine 1892. premješten je na učiteljsku vježbaonicu u Zagrebu nakon
toga 1895. zbog svojih zasluga i marljivosti biva prebačen na kraljevsku
mušku učiteljsku školu u kojoj je najprije kao “ glavni učitelj”
a zatim kao profesor ostao sve do umirovljenja 1909.godine.
Njegov rad naročito je došao do izražaja u okviru Hrvatskog pedagoško
– književnog zbora.Dugi niz godina bio je ne samo član upravnog
odbora Zbora već i njezinih komisija a bio je i dugogodišnji predsjednik
III. Odsjeka; zemljopis-prirodoznanstvo.Vrhunac rada u Zboru svakako
je njegov izbor za predsjednika Zbora sa mandatom od tri godine
na glavnoj skupštini Zbora održanoj 1909.godine.
Od njegovog rada svakako valja istaknuti rad na utemeljenju Hrvatskog
školskog muzeja u Zagrebu .Naročito je vodio brigu o prikupljanju
građe za postavke muzeja.Od 1918-1920 Zbor ga je imenovao “ čuvarom
muzeja i knjižnice “ a zbog revnog i predanog rada upravni odbor
Zbora je i nakon 1920 produžio mandate čuvara muzeja i Zborove knjižnice
te je na tom mjestu ostao sve do smrti 24.srpnja 1927.godine.
Martinović se već 1875. godine počinje javljati stručnim pedagoškim
i metodičkim radovima u časopisu Napredak,glasilu Hrvatskog pedagoško-književnog
zbora.Ubrzo je počeo surađivati i u nizu drugih časopisa kao nap.;
Književnoj smotri, Hrvatskom učiteljskom domu, Smilju, Narodnim
novinama, Obzoru i dr.Uza sve stručne poslove Martinović se zarana
zanimao za povijest, osobito školstva pa je u tadašnjim stručnim
krugovima bio poznat kao neumorni sakupljač građe za povijest školstva
( djela: Prinosi k povijesti našeg školstva, Nešto o razvitku školstva
u bivšoj Vojnoj krajini).
Ukupna bibliografija Ivana Martinovića obuhvaća preko 200 naslova
iz područja pedagogije,metodike, organizacije rada škola i učiteljskih
udruga,školovanja učitelja ,povijesti i životopisa pojedinih ličnost.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
