"Tour around in the
world"
from Italy
12.09.06.god utorak, nailaze dva dečka
i pitaju dali bi im dozvolili da sklope šator u dvorištu iza kuće,kako
bi prenoćili,jer bilo je oko 20h i već je padao mrak,vadeći kopiju iz
nekih od talijanskih novina.Kako su više izgledali smiješni nego opasni,
svakako da su mogli sklopiti šator i prespavati do jutra. U razgovoru
sa njima shvatio sam da Lorenzo (20) i Francouis (23) su na putovanju
oko svijeta,što nije nekavo čudo,ali to izvesti na biciklu je za mene
bila ludost,ali u daljnjem razgovoru sam promjenio mišljenje i to je
za mene bio podhvat vrijedan svake pohvale. Kako bi stvar bila još zanimljivija,
njih dvojica putuju na dva kotača i zakvačenom prikolicom (fotografije
dolje).Sve nas u kući, njihov pothvat je na neki način impresionirao
jer kad pomislim da mi netko kaže da odem do Vinkovaca biciklom i vratim
se...hm! Nakon kave ubrzo za ova dva talijana je bila pripremljena i
večera,naravno sa malim postotkom neugodnosti su prihvatili sijesti
za stol. Danijela je dobila kompliment za ukusno napravljenu večeru,
uz komentar kako je Hrvatska kuhinja vrlo ukusna. Između svega me nasmijao
i njen komentar „njima je jako neophodno, jedno hitno kupanje“.
Naravno,jer prosjek njihove dnevno prijeđene kilometraže je 90-100km.
Krenuli su iz njihovog mjesta Toscane (Italija) 01.09.06. i na njihovom
kilometar satu na biciklu, bilo je prijeđenih 1057km.Uz to zanimljivo
druženje,pokazao sam im web stranicu našega sela, kako bi bolje znali
gdje se točno nalaze. Odmah su se javili svojim obiteljima i poslali
web adresu kako bi i oni mogli vidjeti gdje se trenutno nalaze.Otišli
smo malo i do Albatrosa, gdje su od mnogih dobili pohvale za ovaj ne
baš čest podhvat u svijetu. Na ideju za ovakvu avanturu su došli još
kao klinci i dogovorili se da će im to biti cilj u mladosti,jer još
nitko nije uspjeo proći rutu i kilometražu koju oni imaju na karti i
koje se drže.Nakon ustrajalosti i želje za ovom avanturom,bio im je
svakako potreban i novac. Radili su 1 godinu u Švicarskoj,hotel sa pet
zvijezdica u kojem su zaradili svaki po 10000 eura, sa dotadašnjom ušteđevinom
to im je bilo dovoljno da krenu na ovo niti malo lako putovanje. Na
pitanje dali se boje ovako putovati, odgovorili su da jedina zemlja
u kojoj im baš neće biti svejedno voziti je Mexico.
Putovanje bi trebalo trajati između 2 do 3 godine, jer mnogo toga ovisi
o vremenskim prilikama i njihovom zdravstvenom stanju za vrijeme putovanja.
Bicikli koji su kupili za putovanje platili su 250 eura i srednje je
kvalitete, inače za vožnju takvog bicikla je bitan timski rad i upravljanje
njime zahtjeva dobru koncentraciju, zbog čega se oni mijenjaju za mjesta
svakih 1h. Moja znatiželja i razna pitanja su nas zadržala do iza ponoći,
nakon čega smo otošli na spavanje, ali dečki su ipak dobili sobu sa
krevetom, nije nešto ali svakako je bolje od šatora. Ujutro oko 9h ustajanje
i nakon doručka pripreme za polazak. Dečki su se srdačno zahvalili na
gostoprimstvu sa obećanjem da će se kad god budu u prilici javiti e
mailom, a iz Kine će poslati razglednicu na caffe bar Albatros, takođe
i poziv u Toscanu na nekoliko dana, ali za oko 2-3 godine, jer e mail
koji je poslao svojima ostao je u mom računalu, u kojem piše „u životu
nisam upoznao ovako dobre ljude i obitelj, ljudi koje prvi put srećemo
primili su nas i ugostili kao svoje“.
Bilo kako bilo,meni i mojoj obitelji bilo je zadovoljstvo provesti nekoliko
sati sa ovim dečkima, svakako mi je drago što je naše malo mjesto postalo
dio ove pustolovine.
U ime svih mještana Štitara, Lorenzu
i Francouisu želim sretan put.
